Na jugozapadnim obroncima Fruške gore, u tihoj dolini između Divoša i Šišatovca, okružen zelenilom i daleko od gradske vreve, nalazi se manastir Petkovica. Skriven u prirodi, ovaj fruškogorski manastir već vekovima čuva priču o veri, istrajnosti i duhovnom životu srpskog naroda na prostoru Srema.

Manastirska crkva posvećena je Svetoj Petki, jednoj od najpoštovanijih svetiteljki u pravoslavnom svetu. Prema predanju, manastir je u prvoj četvrtini 16. veka osnovala despotica Jelena, udovica srpskog despota Stefana Štiljanovića. Ipak, kao i kod mnogih fruškogorskih svetinja, predanje i istorijski izvori nisu uvek isto. Prvi pouzdani pisani podaci o Petkovici potiču iz 1566. i 1567. godine, što je svrstava među stare srpske manastire.

Posebnu vrednost Petkovice predstavlja manastirska crkva, koja je u velikoj meri uspela da sačuva svoj prvobitni izgled. Tokom vekova na njoj je bilo izmena, ali one nisu u potpunosti narušile njenu staru arhitektonsku celinu. Prvobitni drveni zvonik u drugoj polovini 18. veka zamenjen je zidanim, dok je sam hram ostao prepoznatljiv po svojoj jednostavnosti i skladnom uklapanju u prirodno okruženje.

Freske su oslikane 1588. godine, pa zidovi Petkovice i danas nose tragove umetnosti nastale pre više od četiri veka. Manastir je 1735. godine dobio i ikonostas, ali on nije preživeo burna vremena koja su usledila. Stradao je tokom Drugog svetskog rata, kada je Petkovica, poput brojnih drugih fruškogorskih manastira, pretrpela velika oštećenja.

Prema informacijama Turističke organizacije Grada Sremska Mitrovica, ikonostas sa 26 ikona je podignut 1735. godine, a stradao je u Drugom svetskom ratu. Samo je sačuvan rezbareni krst (sa ikonostasa) i dve ikone, koji su preneti u Muzej Srema. Fresko živopis je rađen u 16 veku i to temperom, pa je slabo sačuvan. Manastir je tokom svog postojanja više puta razaran, ali nije prepušten zaboravu. NJegova obnova započela je pedesetih godina 20. veka, a kasnijim radovima manastirski život je postepeno oživljavan. Danas kompleks čine obnovljena crkva i novi konak, a uređeni prostor oko manastira, kameni bunar, izvor i ribnjak dodatno doprinose posebnom miru ovog mesta. Pripada Eparhiji sremskoj Srpske pravoslavne crkve.

Petkovica je ženski manastir i o njemu danas brine žensko monaško sestrinstvo na čelu sa igumanijom Antoninom Simić. Uz svakodnevni molitveni život, sestrinstvo se stara o očuvanju manastira, njegovom uređenju i gostoprimstvu vernika i posetilaca, nastavljajući tako viševekovni život ove fruškogorske svetinje.

Prema rečima meštana Šišatovca, manastir Petkovicu posećuje veliki broj turista, naročito tokom vikenda, kada mnogi od njih vreme provode i u prelepom prirodnom okruženju koje ovu svetinju čini još posebnijom.

Ova fruškogorska svetinja i danas ostaje mesto duhovnog mira, istorijskog trajanja i prirodne lepote, koje svojom tišinom i posebnom atmosferom privlači brojne vernike i posetioce.

Pa, ako do sada niste imali priliku da posetite manastir Petkovicu, možda je upravo naredni vikend prava prilika da upoznate jedno od najlepših duhovnih i prirodnih mesta Fruške gore.