Dok su požari u Deliblatskoj peščari danima privlačili pažnju javnosti, daleko od kamera i reflektora vodila se teška i iscrpljujuća borba sa vatrenom stihijom. Među onima koji su svojim radom, znanjem i nesebičnim zalaganjem dali doprinos u gašenju požara bili su i članovi Dobrovoljnog vatrogasnog društva Rumenka.
Prvi angažman članova DVD Rumenka zabeležen je 12. avgusta, kada su u sadejstvu sa članovima DVD Kać otišli na intervenciju u Deliblatsku peščaru. Bio je to početak angažovanja Rumenačkih dobrovoljnih vatrogasaca u borbi protiv požara koji je zahvatio veliko i izuzetno zahtevno područje.
Već 16. avgusta DVD Rumenka ponovo je bila na terenu. Ovoga puta na intervenciju su upućena dva vatrogasna vozila sa osam operativnih članova društva. Tog dana vodila se velika i iscrpljujuća borba sa požarom. Satima su vatrogasci radili na visokim temperaturama, izloženi toploti, dimu i izuzetno teškim uslovima na terenu.
Ipak, umor nije bio razlog za odustajanje.
Korak po korak, deo po deo terena, uz maksimalan napor i timski rad, dobrovoljni vatrogasci ostajali su na svojim zadacima. NJihova snaga tog dana nije bila samo u opremi i vozilima, već pre svega u ljudima koji su bili spremni da provedu ceo dan na terenu kako bi zaštitili prirodu, imovinu i ljude.
DVD Rumenka ponovo je bila deo angažovanja i 23. avgusta, nastavljajući da daje svoj doprinos u borbi sa požarima na području Deliblatske peščare.
O ovim ljudima se često ne govori dovoljno.
Dobrovoljni vatrogasci ne rade ovaj posao zbog plate, priznanja ili privilegija. Kada zazvoni poziv za pomoć, oni ostavljaju svoje svakodnevne obaveze i kreću tamo gde je najteže. NJihova nagrada je svest da su nekome pomogli i da su svojim angažovanjem učinili nešto dobro za svoju zajednicu.
Upravo zato dobrovoljna vatrogasna društva imaju posebno mesto u sistemu zaštite i spasavanja.
Foto: DVD Rumenka
DVD Rumenka još jednom je pokazala da iza jednog dobrovoljnog vatrogasnog društva ne stoje samo vozila, oprema i uniforme. Iza njih stoje ljudi. LJudi koji svoje vreme, energiju i snagu daju drugima – potpuno dobrovoljno i iz humanih razloga.
Na terenu nema razlike između dana i noći, radnog dana i vikenda. Kada je potrebna pomoć, dobrovoljni vatrogasci su tu.
Možda njihove priče ne dospeju uvek na naslovne strane. Ali upravo zato oni i jesu tihi heroji. Heroji koji ne traže aplauz – već samo priliku da pomognu.























