Bojan Ljubenović – Srbin kojekude

„Kao što postoje odžačari za dimnjake, trebalo bi da postoje i odžačari za ljudske duše. Da malo prodžaraju, otpuše, uklone nagomilanu garež i čemer pa da čovek ponovo prodiše kao nekad.“

U svom novom delu Srbin kojekude Ljubenović nastavlja da se na krajnje duhovit i sebi svojstven satiričan način bavi današnjom Srbijom. Ovo je istovremeno i putopis, i intimni dnevnik, i autobiografija, i ogledalo naše stvarnosti. Dok piše o naizgled običnim, svakodnevnim dogodovštinama i događajima, autor rasvetljava mnogo krupnije i ozbiljnije društvene pojave i probleme. Ljubenovićeve prepoznatljive duhovite žaoke sakrivene su duboko unutar urnebesnih redova posvećenih Srbinu koji se dva puta obreo u dalekom inostranstvu preko okeana, ali i njegovom delanju u Beogradu, na moru ili tokom vanrednog stanja.

Knjiga odiše vedrinom, a napisana je specifičnim stilom: rečenice se lagano stapaju i klize tvoreći dinamiku i melodiju na koju se uho brzo privikne. Ta ritmičnost se spušta do srca izazivajući osmeh, koji čitaocima ne silazi s lica sve do poslednje stranice.

Trejsi Ševalije – Ostrvo stakla

Raskošna priča o porodici duvača stakla iz Murana.

Godine 1486. Venecija je raskošan trgovački grad na vrhuncu moći. Orsola Roso je najstarija kći u familiji muranskih duvača stakla. Na ostrvu poznatom po ovoj teškoj veštini i velikoj umetnosti nije predviđeno da porodičnu tradiciju izrade stakla nasledi žena, čak ni kada je izuzetno vešta i kad ume da pretoči fantastične vizije u maštovita umetnička dela. A baš te osobine krase Orsolu. Nakon očeve smrti ona će u tajnosti nastaviti da izučava zanat i svojim delima uvećava porodični imetak.

Dok u Veneciji vreme protiče polako poput topljenog stakla, pratimo priču o Orsoli i njenoj porodici kroz prizmu stvaralačkog trijumfa, ali i tragičnih događaja. Od doba kuge koja će opustošiti Veneciju do pljački vojnika koje će ogoliti njene velelepne palate, od vremena dominacije Murana i njegovih trgovaca do njegove metamorfoze u turističku atrakciju, žene iz porodice Roso čuvaće porodično nasleđe, umetnost i veze.

Ostrvo stakla je nesvakidašnji, predivan i opčinjavajući portret žene, porodice i grada koji su večni poput njihovog stakla.

„Trejsi Ševalije se vraća u svet srednjovekovnog zanata i daje nam još jednu odlučnu heroinu – staklarku koja prodire u zatvoreni svet muškaraca sa Murana. Pedantno istražena, dočaravajući lepotu venecijanske lagune, priča fascinantno nosi čitaoca kroz prostor i vreme.“– Filipa Gregori

„Odvažan i prefinjen roman. Trejsi Ševalije nas s lakoćom vodi kroz vekove, prikazujući Veneciju uzdrmanu promenama, krhku ali nesalomivu, baš kao što je i čuveno muransko staklo.“– Kejt Kvin

„Briljantna ideja sprovedena temeljno, sa samopouzdanjem i dubokom ljubavlju prema jednom izuzetnom gradu. Genijalan način pripovedanja u vremenskim skokovima.“– Filip Pulman

Rumena Bužaruvska – Nikuda ne idem

Nakon što je prethodnom zbirkom priča „Moj muž“ postala regionalna književna zvezda, Rumena Bužarovska novom knjigom pomera granice kratke forme i potvrđuje se kao možda najbolja autorka ovog žanra na nekadašnjem jugoslovenskom prostoru.Nastavljajući tamo gde je stala s prošlom knjigom, Rumena ovom „proširuje područje borbe“ i u žižu stavlja odnos lokalnog i globalnog, „naših“ i „stranaca“, kao i intrigantne pozicije naših tamo i stranaca ovde.Gotovo nemilosrdno oštra, ona majstorski analizira sve balkanske komplekse, jetkim i duhovitim jezikom obračunava se sa endemskom letargijom, kulturom pasivnosti, nečinjenja i krotkog prihvatanja gotovo nepodnošljivih odnosa i uslova života u svetu u kome je lažni moral jedino merilo, a pakost nacionalni sport.Suprotno naslovu, autorka ovom zbirkom dobacuje izuzetno daleko.

„Dilema pre nego što je ova zbirka izašla bila je ima li autorka da kaže nešto novo, i može li svoj prepoznatljivi izraz da izdigne u nove stvaralačke visine. Posle ovih sedam pročitanih priča, odgovor na oba pitanja je, svakako i bez sumnje – potvrdan.“Elizabeta Bakovska

„Čitanje ovih priča Rumene Bužarovske književno je iskustvo zbog kojeg ćete bez žaljenja propustiti autobus ili avion, nećete biti sigurni da li je jutro ili veče, a možda zaboravite i da odete po dete u obdanište ili na zakazan pregled kod doktora.“