Svedočanstva o čudima i isceljenjima uvek iznova podsećaju da vera, molitva i Božja milost deluju onda kada ljudska nada počne da slabi. Još jedna potresna i duboko lična priča o pomoći svetog Nektarija Eginskog i svetog Justina Ćelijskog stiže od Zorke Abadžić iz Bačke Palanke, koja je nakon godina bolova i teške zdravstvene borbe doživela, kako sama svedoči, veliko isceljenje i duhovnu utehu.

„Teško sam hodala… Bol u nogama, kukovima, kičmi nekoliko godina… Lekovi i terapije nisu pomagale pa sam odustala od toga… Došla sam na Divčibare na nekoliko dana i bila na Liturgiji koju ste vi služili umesto nadležnog paroha sa Divčibara. Posle liturgije smo sedeli u porti, pričali malo i ja sam krenula, kažem „Zbogom, oče, i vidimo se“… Kako se VIDIMO pomislila sam, rekli ste da ste u Valjevu… Kada ću ja u Valjevo? O kako me beše stid što sam tako izletela…

Ali, posle nekoliko dana, u povratku kući u Bačku Palanku, dođem u manastir Ćelije, a tamo na moju veliku radost – vi oče, i dok ste čekali doktorku kojoj je trebalo da čitate molitvu za isceljenje… ČITALI STE MENI MOLITVU, PLAKALA SAM OD MILINE A SILA VELIKA IZ MENE JE IZLAZILA OD NOGU PREMA GLAVI I NAPOLJE, GORE.

Umirila sam se, pozdravila se sa Vama i došla kući. Posle kratkog vremena krenula sam na ispitivanja, pronašli su mi dva „tumorčića“ na donjem delu kičme. Bila sam neobično mirna kada su mi saopštili… osećala sam da ili greše ili će nestati tumori… Tako je i bilo. Post, pričešće! Dobila sam meleme iz manastira Ravanice, čajeve…

Posle tri meseca kada sam skupila sve nalaze za operaciju, ponovljeni snimak je pokazao da je SVE ČISTO… NIGDE „TUMORČIĆA“… Od tada sam dobro! Bogu i Vama hvala. Evo i sada treperim od miline kada se setim ove lepe priče. Još jednom HVALA OČE, radujem se ponovnom susretu! ZBOGOM OČE!

Svako dobro Vama i Vašim najmilijim,Zorka Abadžić”