Sveti Georgije (Đorđe) je bio rimski vojnik koji je stradao kao mučenik zbog svoje hrišćanske vere početkom 4. veka.

Sveti Georgije se smatra jednim od najvećih svetitelja i zaštitnika hrišćanske vere. NJegovo stradanje i čvrsta vera učinili su ga simbolom hrabrosti, pravednosti i nepokolebljivosti. Ikonografski se često prikazuje kako ubija aždahu, što simbolizuje pobedu dobra nad zlom.

U narodu je ova slava poznata kao Đurđevdan i smatra se praznikom buđenja prirode, proleća, života i obnove.

Đurđevdan je prepun narodnih običaja koji imaju duboke korene u starim predhrišćanskim verovanjima:

U ranu zoru ljudi izlaze u prirodu da se umiju vodom sa izvora ili rosom – veruje se da ta voda donosi zdravlje i lepotu.

Pletu se venčići od bilja i cveća, najčešće od đurđevka, vrbovih grana, koprive i drugog prolećnog bilja.

Đurđevdansko jutro posebno se posmatra kao vreme obnove i zaštite od zlih sila.

U nekim krajevima, obavezno se kolje jagnje i priprema svečana trpeza, jer je Sveti Georgije zaštitnik stočara.