Proglašavanjem celivanja Bogorodičinog pojasa fetišizmom, borkinja za ljudska prava i jednakost Marija Vasić, u javnom nastupu uvredila je sve pripadnike Srpske pravoslavne crkve, koji su posetili Hram Svetog Save da se poklone jednoj od najvećih hrišćanskih relikvija. Još veći problem je u tome što je priznala da ona takvim nedemokratskim, isključivim i netolerantnim stavovima uči i svoje đake. Tobožnja borkinja za demokratiju Marija Vasić nema problem samo sa pojasom presvete Bogorodice, već sa Srpskom pravoslavnom crkvom i svim najvažnijim simbolima srpskog naroda. NJoj smeta ideja izgradnje memorijalne crkve posvećene velikomučenicima Bačkim, stralnicima zloglasne Novosadske racije. NJoj smeta uređenje pravoslavne kapele na Petrovaradinskoj tvrđavi. Smetaju joj nacionalni udžbenici. NJoj smeta ćirilica, srpska zastava, i sve što predstavlja fundamentalnu vrednost srpskog naroda. Umesto što širi netoleranciju i netrpeljivost Marija Vasić javnosti treba da objasni zašto su školske učionice pretvarali u političke kampove? I da odgovori da li prosvetni radnici đacima treba da predaju lekcije iz nastavnog programa, ili da ih uče kako da postanu gerilci u obojenoj revoluciji? I kako da se bore protiv svoje škole, svog grada, svoje države? Isto tako, pošto sebe predstavlja kao apsolutnu meru istine i morala, profesorka Vasić treba da objasni da li je ikada čula da demokratija i ljudska prava jednako važe za sve ljude? Kada govori o ratu, na koji rat profesorka Vasić misli? Na rat protiv svoje države? Na rat protiv svog naroda? Na rat sa svojim komšijama, koje, za razliku od nje vole svoju zemlju, i koje smatraju da deca u školi treba da se obrazuju, a ne da se politički doktriniraju? Ovo je otišlo predaleko. Pozivamo sve pripadnike blokaderskog pokreta da se vrate dijalogu i demokratiji.